Odbojka na pijesku je popularni sport koji je nastao kao varijanta tradicionalne dvoranske odbojke. Kao mjesto igre koriste se uglavnom pješčane plaže gdje je sport i nastao. Iako je odbojka na pijesku u početku bila uglavnom samo zabava, postepeno je prerasla u pravi natjecateljski sport, te je od 1996. godine u programu Olimpijskih igara.

Povijest odbojke na pijesku

Odbojka na pijesku je nastala na plažama u Kaliforniji u SAD negdje oko 1920. godine. Kao natjecateljski sport dugo nije bila šire prihvaćena, iako je bilo pojedinačnih profesionalnih turnira i natjecanja. Pravi bum u razvoju odbojke na pijesku dogodio se 90-tih godina 20. stoljeća, što je dovelo do toga da je od Olimpijskih igara 1996. godine u Atlanti odbojka na pijesku dio obitelji olimpijskih sportova.

Najpoznatije nacije u tom sportu su SAD i Brazil. U Hrvatskoj također postoje službeni turniri, iako hrvatski natjecatelji još nisu postigli značajnije međunarodne uspjehe.

Pravila igre

Većina pravila igre preuzeta su iz standardne odbojke, a dvije ključne razlike su vrsta terena (pijesak umjesto tvrdog parketa ili betona) te momčad koja se sastoji od dva igrača sa svake strane (a ne od 6 kao što je to slučaj u standardnoj odbojci). Evo ostalih glavnih razlika u pravilima odbojke na pijesku i dvoranske odbojke:

• teren je veličine 8x8 metara, a ne 9x9 m kao kod dvoranske varijante
• nije dozvoljeno igranje prstima iznad glave prilikom prijema servisa ili napada. Iznimno se dozvoljava igranje prstima iznad glave prilikom prijema smeča i to ako je putanja lopte iznad visine ramena igrača koji brani napad
• standard za suđenje tzv. duple lopte prilikom igranja prstima iznad glave je znatno stroži
• dodir bloka se uvijek broji kao prvi kontakt
• zabranjen je mekan dodir prilikom kojeg igrač koristi vrške prstiju da odredi smjer lopte prema protivnikovom polju, već je za napad dozvoljen samo čvrsti udarac (smeč)
• nešto blaži kriteriji vezani za prijam servisa

Karakteristično je i korištenje signala rukama kojima igrač pokazuje svom suigraču koji potez planira izvesti. Ti se signali izvode rukom iza leđa, što onemogućava protivnika da signal primijeti i prepozna. Uobičajeni signali su stisnuta šaka koja signalizira da igrač neće pokušati blok, jedan ispružen prsti koji javlja da će igrač blokom štititi moguć napad paralelom, te dva prsta koja signaliziraju pokušaj blokiranja dijagonale.

Oprema

U slobodnoj varijanti sve što treba je odgovarajući ravni prostor na pješčanoj plaži ili terenu, odbojkaška lopta i mreža. Kako je riječ o sportu koji je najčešće vezan uz plaže, natjecatelji su u skladu s tim uvijek bosi i često odjeveni u kupaće kostime, te dok će djevojke odabrati dvodijelni sportski kupaći kostim, muški često koriste nešto šire kupaće gaćice i majice bez rukava. Zbog sunca neizbježni detalj su i sunčane naočale ili kape s šiltom.