Video

  1. Step by Step - Kršić Patricija - New York, New York
  2. Megablast - Ferjančić Lana, Sarić Laura - Hej, smetaš mi
  3. Step by Step - Ritam Džungle
  4. Megablast - Bilać Klara - Tražim sreću
  5. Step by Step - Vurušić Helena, Pišonić Dorja - Kaput

Magazin


Kyudo

piše: Denis Štefok | prije više od 6 godina

Kyudo

Kyudo je tradicionalno japansko streličarstvo, vještina ispucavanja strijele iz japanskog luka. Jedinstvenom je postala zbog asimetričnog luka koji izgledom seže još prije 4. stoljeća, samog pristupa kod zatezanja te ispucavanja strijele koja ima tradiciju preko 1000 godina.

U svijetu je jako razvijeno zapadnjačko streličarstvo (streličarstvo je i olimpijski sport), gdje se gađa u veliku metu na daljini od cca 18 m sa svim mogućim varijacijama lukova. Složenim s koloturima i jednostavnim lokovima izrađenih od posebnih materijala. Japanski luk nije mijenjao svoj oblik i izgled preko 1000 godina. Tradicija japanskog  streličarstva postoji još dan danas i svojim načinom i pristupom privlači ljude da se okušaju i posvete proučavanju ove ratničke vještine drevnog Japana.

Riječ Kyudo znači put luka (Kyu = luk, do = put).

U starom Japanu se vještina baratanja japanskim lukom zvala kyujutsu (Kyu = luk, jutsu = vještina). Termin Kyudo prvi koristi kyudo majstor Morikawa Kozan 1660. godine, koji vještinu luka preobličava u put (filozofiju) luka.

Promjena iz Jutsu u Do prati pojava prvih mušketa, tj. puške na fitilj u Japanu. Portugalski trgovci, 1542. godine kod Tanegashime, prodaju prvo vatreno oružje lokalnom daimyo-u (titula visokog plemstva), od kojeg počinje širenje takvog sredstva u ratovanjima među japanskim klanovima. Uzdizanjem važnosti vatrenog oružja u bitkama pada vrijednost vještine luka i njegove važnosti. Dolaskom Shoguna Tokugawe na vlast (1600 – 1868) zabranjeni su sukobi i ratovanja između klanova. Samurai su morali postati oličenje učenog čovjeka koji je morao biti vješt u svim ratničkim vještinama, ne samo u praksi već izučavati i usavršavati te vještine. To je put prema savršenstvu neke vještine (mentalnog usavršavanja).
Sve vještine su postali putevi: kenjutsu je postao kendo, kyujutsu je postao kyudo itd.
Riječ Kyudo u današnje vrijeme objedinjava tradiciju, terminologiju, ceremonije, filozofiju, učenja, natjecanja i sve što je vezano uz vještinu tradicionalnog japanskog streličarstva.

kyu

Kyu = luk

Do

Do = put

Kyudo kroz povijest

Korištenje luka je rašireno svuda u svijetu još od doba špiljskog čovjeka gdje se na zidovima špilja oslikavaju ljudi koji koriste luk i strijelu u lovu. Pretpostavka je da je luk na Japansko otočje došao sa kontinenta i pretpostavlja se da je to bio standardan mali luk koji se koristio u Kini i Korejskom poluotoku. Točan podatak kad se pojavio prvi luk asimetričnog oblika ne postoji. Prvi dokaz asimetričnog luka nalazi se na brončanom zvonu iz 4. stoljeća gdje se vidi strijelac sa zategnutim asimetričnim lukom kojem je hvatište na početku donje trećine luka.
U začecima povijesti (poslije Krista), japansko otočje, odnosno plemena, bila su povezana s kontinentom i kineskom civilizacijom. Kroz razmjenu kulture (pismo, dvorski ceremonijali), korištenje luka je bilo i jedno od njih. Luk se koristio kod nekih dvorskih obreda, protokola, čak i proricanja sudbine na način da bi šaman ispucao strijelu u nebo pored riječnog korita. Kad bi se strijela zapiknula na obalu rijeke šaman bi tumačio linije koje su se nalazile uz strijelu kao poruke bogova s neba. Luk i strijela su se smatrali božanskim oružjem.

Dvorski ceremonijali su dio vještine. Prvi zapis neke škole streličarstva je iz 6. stoljeća, gdje je princ Shotoku Taishi otvorio školu u kojoj je učio plemstvo dvorskim ceremonijalima s lukom. Nakon toga u 12. stoljeću se pojavljuje Hemmi ryu (ryu = škola) i kasnije sve ostale škole i podpravci kao što su Ogasawara ryu, Takeda Ryu, Yoshida ryu i ostali podpravci Yoshida škole.

Japanska je povijest prošarana sukobima i ratovima između japanskih klanova tako da je luk iz lovačkih vještina i korištenja u ceremonijalnim procedurama bio i oruđe ratovanja.
Ratnici starog Japana  bili su ratnici sa lukom na konjima, gdje je luk bio primarno oružje. Konjanik bi s velikim lukom u galopu gađao protivnike prolazeći pored njih.

Postoji uzrečica u kulturi starog Japana koja opisuje vještinu ratnika tog doba - Kyubasoken. Svaki ratnik koji je držao do sebe morao je biti vješt u četiri vještine: Kyu = luk, Ba = vješt na konju, So = vještina kopljem i Ken = vještina s mačem, tako da su prve ratničke škole bile konjičkog streličarstva Ogasawara ryu (Ogasawara Nagakyo 1161-1242) i Takeda ryu (15. stoljeće).

Pješadijsko streličarstvo je nastalo iz potrebe gdje teren nije bio prikladan za prolaz i brzi manevar japanske konjice (strijelaca na konjima), pa su strijelci bili i dio pješadije koji bi gađali svoje protivnike na distanci sličnoj danas (otprilike 28 m) iz klečećeg položaja.

Prva škola pješadijskog streličarstva je Heki ryu koju osniva Heki Danjo Masatsugu početkom 15. stoljeća. Naime, Heki Danjo nije bio bogati plemić i nije si mogao priuštiti konja, ali je zato bio vješt u gađanju lukom i strijelom. Svoju vještinu  je prenosio na druge koji su bili sličnog materijalnog stanja.

Heki Danjo je postao legendaran po svojoj preciznosti i na bojnom polju. Postoji legenda da je sa svojim borbenim poklikom 'Eiiii'  znao označiti pun pogodak i smrt nekog vojnika na bojišnici. Njegov poklik Eiiii je kasnije imao psihološki učinak jer kad bi ga protivnici čuli bili su u strahu i bježali što dalje s tog djela bojišta jer bi znali da je netko pao pogođen strijelom tog legendarnog ratnika. Heki Danjo Masatsugu je prenio svoje znanje na klan Yoshida koja nastavlja tradiciju Heki ryu škole. Iz te škole nastaju i pravci:

  • Heki Ryu Chikurin Ha
  • Heki Ryu Dosetsu Ha
  • Heki Ryu Sakon Emon Ha
  • Heki Ryu Sekka Ha
  • Heki Ryu Izumo Ha
  • Heki Ryu Insai Ha

Većina ovih pravaca je nastala u 16. stoljeću. Razlog ovoliko potpravaca glavne škole je da bi svaki majstor luka koji bi se dokazao na bojnom polju, bio angažiran od nekog japanskog klana i osnovao svoju školu kako bi izučavao njihove vojnike vještinu gađanja lukom i strijelom. Ako bi škola i majstor postali poznati znali bi biti pozvani i od strane samog Shoguna da podučava plemstvo i njemu podčinjene.

Pojavom pušaka na fitilj i bitke kod Nagashina 1574. godine, gdje je Oda Nobunaga sa 3000 pušaka na fitilj pokosio cijelu japansku konjicu svog neprijatelja, mijenja se način ratovanja.
Vojska Ode Nabunage je bila uglavnom regrutirana iz seljačkog puka koji su učenje baratanja s puškom na fitilj bolje i brže usvajali nego precizno gađanje lukom. S druge strane, puške na fitilj su se mogle brže izrađivati i bile su jeftinije nego ručno izrađeni japanski luk.
.
Vještina gađanja lukom tijekom daljnjeg perioda je postao dio sporta, dokolice, dio ceremonijala i kako smo prije naveli put izučavanja, tj. mentalnog treninga samuraja tog doba.
Vještina lukom se održala poradi njegovanja tradicije obitelji koje su se bavile tom vještinom i natjecanja koja su bila popularna među plemstvom.

Poznata natjecanja su Inoumono, Yabusame i Sanjusangedo gdje su se dokazivali strijelci različitih škola sa željom postizanja velikih rezultata u količini postignutih pogodaka na metu.

U 19. stoljeću nastaje još jedna škola koja je hibrid konjičkog streličarstva i pješadijskog streličarstva. Stvorio ju je Honda Toshizane (Honda Ryu), koji 1896. godine pod ustanovom Butokukai, uz bok kendo-a, vještine kopljem, judo-a te drugih vještina, stavlja i kyudo kao dio edukacije u japanskom školstvu i školovanju. I danas se ta vrsta streličarstva najviše prakticira u školskom programu raznih fakulteta i škola u Japanu kao izborni predmet.

Danas su Ogasawara ryu, Heki ryu i Honda ryu jedine škole streličarstva koje se podučavaju van Japana i imaju svoje poklonike koji se bave tom tradicijom streličarstva. Gađa se standardno na distanci od 28 m što se zove Kiteki, a u nekim se školama gađa na metu i na dužu distancu, od 60 m i više, što se naziva Enteki.

Tehnike Kyuda

Izvorni način zatezanja japanskog luka se izgubio i ne postoji neki pisani dokument koji opisuje način zatezanja i ispucavanja strijele.
U prije spomenutim školama (Ogasawara ryu, Heki ryu, Honda ryu), definiramo način zatezanja luka na konjički i pješadijski način.

Kad kažemo konjički, znači da je zatezanje slično zatezanju luka na konju. Većina škola koja radi konjički način zatezanja, radi ispucavanje strijela statički u dojo-u ali ne prakticira ispucavanje strijela sa konja. Gađanje strijela sa konja danas se samo prakticira u Ogasawara ryu školi u Japanu gdje je instruktor 14. direktni nasljednik te škole. Gađanje iz luka sa konja danas se odvija samo u natjecajnu Yabusame.

Konjički način streličarstva i pješadijski način streličarstva razlikuju se u proceduri zatezanja luka.

  • Konjički način se naziva Shomen uchi; podizanje luka u najvišu točku – Uchiokoshi (početka zatezanja luka) sa prednje strane strijelca (ispred prsa strijelca).
  •  Pješadijski način se naziva Shamen uchi; podizanje luka u najvišu točku sa pozicije bočno od strijelca (ispred lijeve noge).

Cijela procedura zatezanja i ispucavanja strijele se zove Hassetsu i sastoji se od osam točaka. Procedura Hassetsu je ista radila se ona ispred makiware (distanca od dva metra) ili na distanci od 28 m ili više.
U današnjem kyudu se ispucavaju dvije strijele.

U konjičkom načinu obadvije strijele se ispucavaju u stojećoj formi, dok kod pješadijskog načina  prva se strijela ispucava u stojećoj formi, a druga u klečećoj formi. Ako tako procedura nalaže, u standardnom se treningu dvije strijele ispucavaju statički.

Hassetsu se sastoji od:

1. Ashibumi – raskoračni stav (lijeva bočna strana je okrenuta prema meti), poravnavanje prstiju je ispred zamišljene središnje okomite linije koja dijeli metu na dva djela.

Ashibumi

Ashibumi

Ashibumi

2. Dozokuri – stavljanje strijela na luk.
Jedna se strijela Haya (prva strijela), zakači za strunom, dok se Otoya (druga strijela), postavlja ispod prve strijele u obrnutom položaju. Strijele se pridržavaju prstima lijeve šake koja drži i luk. U ovom položaju se gleda na položaj tijela, prati se pravi kut linije stopala, linije kuka i linije ramena sa linijom sredine tijela. Na taj način se formira torzo. Luk je naslonjen svojim donjim vrhom iznad čašice lijevog koljena dok je šaka desne ruke stavljena na Tanden, mjesto na abdomenu četiri centimetra ispod pupka.

Dozokuri

Dozokuri

3.  Yugamae – sastoji se od tri podtočke:

  • Torikake je stavljanje rukavice (desne ruke) na strunu, tj. njeno hvatanje s palcem i prebacivanje kažiprsta i srednjeg prsta preko palca. Rukavica se stavlja u poziciju iza zaglavka strijele tako da strijela paralelno prelazi preko palca, kažiprsta i srednjeg prsta. Luk se nalazi ispred prsiju strijelca cca 30 cm. 

Torikake

Torikake

Torikake

Torikake

Torikake

  • Tenouchi je podešavanje zahvata (lijevom rukom) na luku gdje se moraju pokriti tri točke. Luk se stavlja u poziciju paralelno sa lijevom nogom. Redoslijed pokrivanje točaka: A točka između palca i kažiprsta, B točka ispod zadnjeg članka malog prsta, C točka jagodica malog prsta, do malog prsta i srednjeg prsta. 

Tenouchi

  • Monomi je trenutak kad se luk stavlja u poziciju bočno ispred lijeve noge i pogleda se prema meti.

Monomi

4. Uchiokoshi je podizanje luka u najvišu poziciju iznad glave, paralelno sa tijelom.

Uchiokoshi

5. Sam Bu Noni je početak zatezanja luka gdje se luk gura lijevom rukom prema naprijed, a desna prati luk zatezajući strunu prema nazad. Luk se zateže do razine trepavice desnog oka. Desna šaka je u ravnini uha. Kod ovog zatezanja se izdiše lagano ali ne do kraja. Zaustavlja se disanje i čeka dvije sekunde do sljedećeg stadija. Treba napomenuti da zatezanje luka desnom rukom ne ide sa šakom već podlakticom desne ruke dok se osjećaj povlačenja mora osjetiti kao bočno povlačenje lakta paralelno sa tijelom.

Sambunoni

6. Tsumeai je daljnje zatezanje, sa guranjem luka lijevom rukom prema naprijed i povlačenjem strune desnom rukom prema nazad. Zatezanje ide do trenutka kada se desna nadlaktica poravna sa linijom leđa i tijelo strijele dotakne malo ispod jagodične kosti. Strijela mora biti paralelna s podom, a lice mete mora se nalaziti iza luka, iznad gornje linije šake.
Ovaj dio se sastoji od dvije podtočke:

  • Nobiai - nakon što smo zategnuli strijelu do maksimuma i dalje je zatežemo na način da širimo ramena kontra od sredine tijela, tako da nam se donji dio lopatica (na leđima) skuplja prema kičmi dok se gornji dio lopatica širi u suprotnom smjeru što daje proces laganog otvaranja prsiju i dodavanje snage na zatezanje.
  • Yagoro je trenutak dodavanja dodatne snage na luk okrećući ga lijevom šakom prema van (osjećaj guranja palca prema meti u okomitoj osi) i okretanja desne ruke u rukavici prema unutra (okretanje rukavice po horizontalnoj osi). Zadržava se dah.

Tsumeai

7. Hanare je trenutak maksimuma uložene energije u zatezanja luka gdje se struna u rukavici oslobađa zuba na palcu sa unutrašnje strane, ulazi u dio sjecišta palca, kažiprsta i srednjeg prsta a torzijom luka lijevom šakom oslobađamo strunu, tj. izvadimo strunu sa strijelom iz rukavice. Ovaj trenutak oslobađanja je nesvjestan i ne smije se dogoditi namjerom (otvaranjem, puštanjem strune iz rukavice). Struna zaobilazi glavu i kreće paralelno sa tijelom i prati luk. Strijela prolazi iznad palca i zakretanjem luka ide ravno prema meti. Desna podlaktica se oslobađanjem poravnava sa nadlakticom.

Hanare

8. Zanshin je trenutak smiraja, tišine, forme oslobađanja. U ovoj se poziciji ostaje par sekundi, lagano izdiše do kraja. Spuštaju se ruke tako da lijeva šaka sa lukom i desna šaka prstima rade kontakt na vrhovima kukova. Pogled sa mete se preusmjerava prema naprijed i pada dva metra ispred strijelca.

Zanshin

Yudaoshi

Yudaoshi

Ovo je pješadijski način zatezanja i ispucavanja strijele škole Heki ryu Insai Ha.

Konjički način (Hassetsu) zatezanja strijele, također se sastoji od osam točaka:

1. Ashibumi – poravnanje raskoračnog stava sa zamišljenom linijom sredine mete.

Ashibumi

Ashibumi

Shoashibumi

2. Dozokuri – postavljanje strijela na luk i stavljanje donjeg djela luka na gornji dio čašice lijevog koljena. Luk se nalazi ispred prsa strijelca, dok je desna ruka skupljenim prstima u kontaktu sa vrhom desnog kuka. Radi se poravnanje torza i provjera pravog kuta linija stopala, kuka, ramena.

Shodozokuri

3. Yugamae se također sastoji od 3 podtočke:

  • Torikake 

Shotorikake

Torikake

Torikake

  • Tenouchi

Tenouchi

Tenouchi

  • Monomi

Shomonomi

Točke Torikake i Tenouchi se događaju ispred prsiju strijelca. Nakon završetka tih točaka luk se stavlja u poziciju paralelno sa tijelom. Radi se Monomi pogled prema meti.

4. Uchiokoshi – dizanje luka u najvišu točku tako da ruke budu pod kutem od 45 stupnjeva u odnosu na horizontalnu liniju ramena i okomitu razinu glave.

Uchiokoshi

5. Hikiwake je guranje luka lijevom rukom do izravnavanja podlaktice lijeve ruke sa nadlakticom u najvišem položaju. Radi se Daisan ili otvaranje prsa. Ovaj pokret izgleda kao otvaranje jednog krila strijelca prema meti.

Hikiwake

6. Kai – puno zatezanje luka iz gornje pozicije nakon točke Hikiwake na način da se lijevom rukom gura luk prema naprijed (prema meti) i spušta prema licu strijelca dok desna ruka prati lijevu povlačenjem strunu u kontra smjeru. Zateže se dok strijela ne dođe u razinu linije usana (tijelo strijele je u kontaktu sa licem), a desna nadlaktica se poravnava u liniju leđa. U ovom stadiju se zatežu lijeva i desna ruka sa ramenima, dodaje snaga (energija) na samo zatezanje luka.

Kai

7. Hanare je trenutak oslobađanja strijele, okretanja luka po okomitoj osi (lijeva šaka) i rukavice po horizontalnoj osi (desna šaka sa podlakticom). Struna prolazi pored glave i gura strijelu prema naprijed, prati okretanje luka.

Hanare

8. Zanshin je završna forma, rezultat ispucavanja strijele. Ostaje se u ovom položaju par sekundi i spušta luk. Pogled s mete se preusmjerava prema naprijed s pogledom prema dolje.

Zanshin

Yudaoshi

Yudaoshi

Postoji još jedan način zatezanja luka koji se koristio u doba prakticirana kyuda u Shinto hramovima, ali nije rasprostranjen u svijetu (Chikurin ha pješadijski način).
Razlika je da se kod podizanja luka u najvišu točku (Uchiokoshi) luk zategne do pola (punog zatezanja luka), a samim spuštanjem u razini usnice se luk zategne do kraja.

Pravilo kod izvađanja hasetsua je da se ne radi ishitreno. Pazi se na stav tijela, disanje i koncentriranost. Ne smije se izostaviti važan detalj kod zatezanja luka, treba biti smiren i bez emocija sa što manjim protokom misli. Svaki pokret mora se raditi s poštovanjem i osjećajem važnosti. Prosječno vrijeme jednog ispucavanja strijele je dvije i pol minute. Ne daje se važnost na pogodak ili promašaj, važna je cjelokupna sfera postojanja kod izvađanja hasetsu-a.

Natjecateljski dio u Kyudu

Spomenuli smo natjecanja koja su se događala u japanskoj povijesti. Poznata su Inoumono,Yabusame i Sanjusangendo.

  • Inoumono je natjecanje u lovu pasa, tj. gađanju pasa zatupljenom strijelom u ograđenom prostoru. Unutar velikog ograđenog prostora postojao je veliki prsten slame koji je imao pijesak u boji. Kad bi psi bili pušteni u taj ograđeni prostor konjanik bi morao u označenom prstenu gađati pse. Psi su bili posebno uzgajani za takvo natjecanje i bili su bijele boje. Bodovalo se mjesto pogotka na psu.
  • Yabusame je natjecanje gdje su se morale gađati tri bočno postavljene mete uz stazu od cca 220 metara. Konjanik je morao u galopu gađati tri mete. Ovo natjecanje iziskuje vještinu konjaništva gdje je konjanik butinama morao usmjeravati konja, imati vještinu brzog vađenja, stavljanja strijela u poziciju za zapinjanje te osjećaj trenutka odapinjanja strijele. Ovo natjecanje se održava i danas (svake godine) i neizostavan je dio japanske kulture.

Yabusame

  • Sajusangendo je natjecanje izdržljivosti, preciznosti, upornosti i mentalne discipline.

Sanjusangendo je hram u Kyotu od 33 stupa (broj 33 na japanskom Sanjusan). Dužina je 120 metara, visina pet metara, a širina terase na kojem se odvijalo natjecanje je 2,5 m. Cilj natjecanja je da  strijelac mora ispucati što više strijela i pogoditi u metu u roku od 24 sata u sjedećem ili klečećem stavu. Rekord iz 1686. godine govori da je strijelac Wasa Daihachiro ispucao oko 15 tisuća strijela, a njih 8133 je završilo u meti. Izračunom su utvrdili da je strijelac ispucavao strijelu svakih sedam sekundi. Taj rekord stoji još i danas.

1987. godine, snimanjem jednog dokumentarca, pokušane su rekonstruirati okolnosti takvog natjecanja gdje je majstor 5. Dan Ashikawa Yuichi, vješt majstor kyuda sa 13 godišnjim iskustvom, uz pripreme od sedam mjeseci pokušao na isti način gađati metu. Cilj je bio pogoditi što više strijela od 100 zadanih. Majstor je gađao polako i smisleno ali je metu pogodio tek nakon 62. pokušaja i ukupno samo devet puta.

Moderno natjecanje u kyudu sastoji se od gađanja mete u stojećem stavu na 28 metara. Gađa se u metu promjera 36 cm, koja se nalazi 10 cm od površine s koje se gađa. Niski položaj mete može se obrazložiti na način da su strijelci koji su gađali jedni druge na bojištu (pješadija sa lukom i strijelom) bili u klečećem položaju, a jedini ranjivi dio koji nije bio dobro zaštićen je bio dio abdomena (trbuh) koji je u klečećem stavu bio nisko.

Postoji dva načina natjecanja u kyudu.
Prvo natjecanje u gađanju na metu, pojedinačno i ekipno, gdje se boduje sam pogodak u metu, nevažno o distanci od središta mete. U slučaju neodlučenog rezultata u finalu, pristupa se načinu koji će strijelac preciznije pogoditi središtu mete.
Drugo natjecanje je pojedinačno natjecanje u stilu gađanja, gdje se gleda što preciznija procedura hasetsu-a, mirnoća i postojanost strijelca kod ispucavanja.

Svake godine održava se europsko natjecanje u organizaciji Europske kyudo federacije gdje se natjeće većina zemalja u Europi. Postoje natjecanja na državnoj razini i natjecanje određene škole streličarstva.

Počeci kyuda u Hrvatskoj

Začeci kyuda u Hrvatskoj počinju samostalno u Zagrebu i Zadru. U Zadru je gospodin Goran Blažević, uz pomoć Slovenskog kyudo saveza i Danila Horvata, započeo prakticiranjem kyuda 2009. godine po načinu škole Heki ryuInsai Ha. Svoju udrugu Kyudo klub Yumi registrira početkom 2009 godine. Gospodin Blažević prisustvuje kyudo seminarima u Sloveniji (Morska Sobota), Mađarskoj (Szombathely), Italija (Palanca).

Kyudo u Zagrebu započinje odlaskom na prvi kyudo seminar u Beču u listopadu 2007. godine gdje se osnivač Denis Štefok praktički prvi put susreće sa kyudom Heki ryu Insai Ha. Upoznaje majstora 6. Dan Kyushi Feliksa Hoffa, koji ga na drugom seminaru (veljača 2008. u Beču), poziva na trening seminar u Hamburgu u lipnju 2008. godine gdje dobiva prve praktične poduke iz kyuda. Od te godine Denis Štefok svake godine odlazi u Hamburg na 5-dnevni seminar gdje usavršava svoje znanje i nadopunjava iskustvo u vještini japanskog tradicionalnog streličarstva.
Početkom 2009. godine Denis Štefok registrira udrugu Kyudo društvo Zagreb s ciljem širenja Kyuda u Zagreba i Hrvatskoj.

Kyudo klub Yumi i Kyudo Klub Zanshin, 20. prosinca 2009. godine osnivaju Kyudo savez Hrvatske, a Kyudo društvo Zagreb pristupa savezu krajem 2010. godine.
Isto godine Austrijski kyudo savez sa predstavnikom Brankom Kecojevićem stupa u kontakt sa hrvatskim kyudo klubovima, s ciljem pomoći u pridruživanja Hrvatskog kyudo saveza u Europski kyudo savez.
Početkom 2011. Austrijski kyudo savez postaje partner u potpomaganju Hrvatskog kyudo saveza i pomaže u nabavci opreme, edukaciji, pripreme instruktora za polaganje majstorskih stupnjeva, organizaciji kyudo seminara sa poznatim učiteljima kyuda.
Do danas Hrvatski kyudo savez broji oko 30 aktivnih članova. Cilj saveza je širenje kyuda, informiranje o ovoj vještini, prezentacija ove vještije, edukacija i napredovanje postojećih aktivnih članova.

 


+ Pogledaj kompletnu listu sportova

Move Week 2015 / NowWeMove

Rekreacija.hr ključni Move agent 2015.
  1. „Roses Open“ – mjesto gdje se okupljaju svi zaljubljenici u odbojku na pijesku

    „Roses Open“ – mjesto gdje se okupljaju svi zaljubljenici u odbojku na pijesku

  2. Roses Open 2016.

    Roses Open 2016.

  1. Tema broja:

    Kettlebell

  2. Stručni članak:

    Trening s girjama

  3. Što vam je potrebno:

    Oprema za trening

  4. Gdje vježbati:

    Kettlebell Klub Sparta

Video

  1. Step by Step - Kršić Patricija - New York, New York
  2. Megablast - Ferjančić Lana, Sarić Laura - Hej, smetaš mi
  3. Step by Step - Ritam Džungle
  4. Megablast - Bilać Klara - Tražim sreću
  5. Step by Step - Vurušić Helena, Pišonić Dorja - Kaput

Rekreacija.hr Vijesti

  1. Besplatni ljetni programi 2018.
  2. Medosport vas i ove godine poziva na nezaboravno druženje!
  3. Najava Svjetski dan sporta 26.05.2018.
  4. 2.kolo HIC-a i Alpe Adria kup na Karting centru
  5. Redovno tjelesno vježbanje
  6. #yogazamene niz
  7. Sportske povrede
  8. Sretan Uskrs!
  9. Uskršnja pauza
  10. Proljetni yogazamene niz